Petrinja: between coexistence and difficult realities, volunteering as an escape route. ESC volunteer Ilaria is currently in Petrinja.
I arrived in Petrinja on June 26, 2026, with no expectations or too many worries. I’d been wanting to have an experience like this for a long time, and as soon as I had the opportunity, I jumped at it. Upon arrival, I immediately met Melita and the other volunteers, who picked me up at the airport and took me to the apartment. Among them were my future roommates: Syria and Marcelo. I had two days, the weekend, to unpack my things and get used to the apartment and the city. Living together was the first real challenge I set myself: it’s not every day you get to live with people with different languages, habits, and cultures; and to encounter them even in the workplace. Over time, we’ve found the right balance, and now we even spend our free weekends together. Petrinja is a small town of about 20,000 inhabitants, located in Sisak-Moslavina County, in central Croatia. In 2020, it suffered a catastrophic earthquake from which it has yet to recover. In fact, I immediately noticed the construction work going on throughout the town. Time here seems to pass very slowly, as the city offers few recreational opportunities, further limited by the total lack of public transportation. For this reason, starting my volunteer journey was crucial to giving meaning to my days. On June 29th, I officially joined the project as a volunteer. From the first week, I had the opportunity to participate in various activities, focused on supporting and assisting the most vulnerable groups: children, the elderly, people with disabilities, the blind, etc. Specifically, our role is to propose and implement small activities to engage them: games, creative workshops, and moments dedicated to physical activity for the little ones, in which we try to stimulate creativity, learning, and socialization; and moments of companionship and support for the elderly and the most vulnerable adults, where presence, listening, and sharing time are the foundation of our encounters. This journey is giving me so many positive emotions, and working closely with the local community is both stimulating and satisfying. The days are very intense, but every day is different from the last, and monotony is absent. Furthermore, I have a lot of free time, and during my days off, I take advantage of them to explore new places and discover the beauty of the region. I’ve already visited Zagreb (the capital) several times, visited Sisak, Karlovac, Varaždin, and explored Plitvice Lakes and Rastoke; obviously, my next destination will be the beautiful coast.
#text in Croatian language
Petrinja: između suživota i teških stvarnosti, volontiranje kao izlaz. Volonterka programa ESC, Ilaria, trenutno boravi u Petrinji.
U Petrinju sam stigao 26. lipnja 2026., bez ikakvih očekivanja ili previše briga. Dugo sam želio doživjeti ovakvo iskustvo i čim sam dobio 
priliku, odmah sam je iskoristio. Po dolasku sam odmah upoznao Melitu i ostale volontere, koji su me dočekali na aerodromu i odveli u stan. Među njima su bili moji budući cimeri: Syria i Marcelo. Imao sam dva dana, vikend, da raspakiram stvari i naviknem se na stan i grad. Zajednički život bio je prvi pravi izazov koji sam si postavio: nije svaki dan da živiš s ljudima različitih jezika, navika i kultura; i da ih susrećeš čak i na radnom mjestu. S vremenom smo pronašli pravu ravnotežu i sada čak i slobodne vikende provodimo zajedno. Petrinja je gradić od oko 20.000 stanovnika, smješten u Sisačko-moslavačkoj županiji, u središnjoj Hrvatskoj. 2020. godine pretrpio je katastrofalan potres od kojeg se još nije oporavio. Zapravo, odmah sam primijetio građevinske radove koji se odvijaju po cijelom gradu. Čini se da vrijeme ovdje prolazi vrlo sporo, jer grad nudi malo mogućnosti za rekreaciju, a dodatno ih ograničava potpuni nedostatak javnog prijevoza. Iz tog razloga, početak mog volonterskog putovanja bio je ključan za davanje smisla mojim danima. 29. lipnja službeno sam se pridružila projektu kao volonterka. Od prvog tjedna imala sam priliku sudjelovati u raznim aktivnostima usmjerenim na podršku i pomoć najranjivijim skupinama: djeci, starijim osobama, osobama s invaliditetom, slijepima itd. Konkretno, naša je uloga predložiti i provesti male aktivnosti kako bismo ih uključili: igre, kreativne radionice i trenutke posvećene tjelesnoj aktivnosti za mališane, u kojima pokušavamo potaknuti kreativnost, učenje i socijalizaciju; te trenutke druženja i podrške za starije osobe i najranjivije odrasle osobe, gdje su prisutnost, slušanje i dijeljenje vremena temelj naših susreta. Ovo putovanje mi daje toliko pozitivnih emocija, a bliska suradnja s lokalnom zajednicom je i stimulirajuća i zadovoljavajuća. Dani su vrlo intenzivni, ali svaki dan je drugačiji od prethodnog, a monotonija je odsutna. Nadalje, imam puno slobodnog vremena, a tijekom slobodnih dana koristim ih za istraživanje novih mjesta i otkrivanje ljepota regije. Već sam nekoliko puta posjetio Zagreb (glavni grad), posjetio Sisak, Karlovac, Varaždin te istražio Plitvička jezera i Rastoke; očito je da će mi sljedeće odredište biti prekrasna obala.
„Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije i Agencije za mobilnost i programe EU. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.”
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge IKS.
The contents of this article is the sole responsibility of Association IKS.