My year in Croatia
A lot of stuff happened here this year. I was just looking for another adventure, for another life experience, but somehow, this was much more than that…
Somehow, I found this place—perfect for me. Perfect not only because it was related to my studies, not only because I always wanted to work in a place like this. Perfect not only because it’s in a quiet town, surrounded by a beautiful river. Perfect for summer. Perfect because I found so many beautiful people here, people with amazing goals and purposes. Perfect not only because I found friends and compas who walked this path with me. Perfect not only because I became part of the local community. Perfect not only because I somehow found love in a city nearby. But perfect because everything together made it perfect.
This year was full of learning—from the training weeks with the European agency to the personal relationships I built here. From everyday life to the weekly activities we did with all the local associations we collaborated with.
I also learned tons from the other volunteers who went through this with me. Being a long-term volunteer for one year (even if the original plan was to stay 7 months) meant living and co-existing with many people over time. In total, I shared the apartment with at least 10 different people throughout the year, though not all at once. Another 5 lived in the other apartment, and if we count the scouts who came for two weeks, that’s 6 more. Of course, I connected more with some than with others. Of course, there are people I can call friends for life. And of course, sometimes I felt like erasing a whole country because of others. But hey, it’s all part of the journey, and I wouldn’t change a single word of this story.
All the stories that happened here will always be in my heart. I had a wonderful year. Of course, I missed home, especially my tropical weather in winter. But all the parties in the apartment and the office, all the coffees, all the beers, and all the pelinkovac, all the jokes, the tears, and the lessons—they’ll travel with me back home.
If someone is thinking of volunteering here, or doing whatever, anywhere, and you’re doubting it, buraz, just jump into it. You never know. It’s better to regret a wound made along the way than to regret missing an experience you couldn’t have had at home.
And if someone who shared any of these moments with me is reading this, just learn a lot, eat tons of good food, have fun, and, most importantly, love each other and show it.
Kind regards,
Sami
___________________________________________________________________________________________
Moja godina u Hrvatskoj
Ove godine ovdje se dogodilo puno toga. Tražila sam samo još jednu avanturu, još jedno životno iskustvo, ali nekako, ovo je bilo mnogo više od toga…
Nekako sam pronašla ovo mjesto—savršeno za mene. Savršeno ne samo zato što je povezano s mojim studijima, ne samo zato što sam oduvijek željela raditi na ovakvom mjestu. Savršeno ne samo zato što se nalazi u mirnom gradiću, okruženom prekrasnom rijekom. Savršeno za ljeto. Savršeno jer sam ovdje upoznala toliko divnih ljudi, ljudi s nevjerojatnim ciljevima i vizijama. Savršeno ne samo zato što sam stekla prijatelje i suputnike koji su prošli ovaj put sa mnom. Savršeno ne samo zato što sam postala dio lokalne zajednice. Savršeno ne samo zato što sam, nekako, pronašla ljubav u obližnjem gradu. Nego savršeno jer je sve zajedno učinilo ovo iskustvo savršenim.
Ova godina bila je ispunjena učenjem—od treninga s Europskom agencijom do osobnih odnosa koje sam izgradila ovdje. Od svakodnevnog života do tjednih aktivnosti koje smo provodili s lokalnim udrugama s kojima smo surađivali.
Također sam puno naučila od drugih volontera koji su prošli kroz ovo iskustvo sa mnom. Biti dugoročni volonter na godinu dana (iako je prvotni plan bio ostati 7 mjeseci) značilo je živjeti i suživjeti s mnogim ljudima tijekom vremena. U jednom trenutku dijelila sam stan s najmanje 10 različitih osoba tijekom godine, iako ne sve odjednom. Još 5 ih je živjelo u drugom stanu, a ako računamo skaute koji su došli na dva tjedna, to je još 6 osoba. Naravno, s nekima sam se povezala više nego s drugima. Naravno, postoje ljudi koje mogu nazvati prijateljima za cijeli život. I naravno, ponekad sam imala osjećaj da bih mogla izbrisati cijelu jednu državu zbog drugih. Ali hej, sve je to dio putovanja, i ne bih promijenila ni jednu riječ ove priče.
Sve priče koje su se ovdje dogodile zauvijek će ostati u mom srcu. Imala sam predivnu godinu. Naravno da mi je nedostajao dom, posebno moje tropsko vrijeme tijekom zime. Ali sve zabave u stanu i uredu, sve kave, sva piva i sav pelinkovac, svi vicevi, suze i lekcije—sve to nosim sa sobom kući.
Ako netko razmišlja o volontiranju ovdje, ili bilo gdje, i dvoumite se—buraz, samo uskočite u to. Nikad ne znaš. Bolje je žaliti zbog ožiljaka stečenih putem nego zbog propuštenog iskustva koje nisi mogao doživjeti kod kuće.
A ako netko tko je dijelio bilo koji od ovih trenutaka sa mnom ovo čita—učite puno, jedite hrpu dobre hrane, zabavljajte se i, što je najvažnije, volite jedni druge i pokazujte to. ❤️
„Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije i Agencije za mobilnost i programe EU. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.”
Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge IKS.
The contents of this article is the sole responsibility of Association IKS.