Moja tri mjeseca u Petrinji

Čini se nevjerojatno, ali prošlo je tri mjeseca otkako sam stigla u Petrinju. Nekad je bilo kaotično, nekad izazovno, ali uvijek je bilo jako lijepo i dobro. Ali krenimo od početka.

Kad sam prošle godine diplomirala na sveučilištu, znala sam da još uvijek želim iskoristiti priliku Erasmus+ programa. Ovaj put nisam htjela ići na studijski boravak, već na studentsku praksu. Budući da sam studirala Balkanske studije, znala sam da će me moj put dovesti do Hrvatske. Odmah nakon škole počela sam raditi u civilnom sektoru i stoga je moj izbor pao na Udrugu IKS iz Petrinje. S Udrugom sam bila u kontaktu prije mog dolaska, tako da sam znala za trenutnu situaciju nakon potresa u Petrinji. Ali tek kad svojim očima vidite grad, u potpunosti shvatite koliko je trenutno stanje loše i koliko je mještanima potrebna pomoć.

Znate li one vrste praksi, gdje pripravnici samo kuhaju kavu za druge u uredu? Upravo tako ne izgleda pripravnički staž u Udruzi IKS. Najviše mi se svidjelo to što je moja praksa bila prava praksa u kojoj se nauči puno novih stvari. I želim zahvaliti na svim prilikama koje sam ovdje dobila. Naučila sam pisati projekte, članke, istraživati, pripremati aktivnosti, ali i kako ih provoditi. Komunicirala sam s domaćim ljudima, timom i međunarodnim volonterima. Imala sam priliku raditi s djecom, starijima ali i sa slijepim osobama. Sudjelovala sam na nekoliko edukacija i radionica o međunarodnim projektima i volontiranju. I sve to u našem uredu u Petrinji, u kontejnerskom naselju u Mošćenici ili klubu Skwhat u Sisku. Zahvaljujući svemu tome, popravila sam svoje znanje hrvatskog jezika, a možda i malo pogoršala svoje znanje engleskog, jer je ponekad jednostavno bilo lakše pronaći prikladne riječi na hrvatskom nego engleskom jeziku. 😊

Još jednu stvar želim istaknuti – tim Udruge IKS. Čak i tijekom naših radnih dana u minijaturnom prepunom uredu, bilo mi je super. (Iako ponekad poželiš pobjeći na neko tiho i mirnije mjesto. 😊) Iako su svi u timu vrlo profesionalni, okruženje je vrlo neformalno i prijateljsko. Dobro sam se slagala sa svim članovima tima i jednostavno sam se osjećala dobro što sam bila dio tima barem ta 3 mjeseca. I zahvaljujem se svima na tome, jer sada mogu reći, da ćete mi svi nedostajati.

I iako se sada moram vratiti na svoj posao u Češkoj, nadam se da će me put kad-tad vratiti u Petrinju. Zasad ću barem pratiti sve aktivnosti Udruge, njezinog tima, pripravnika i volontera, jer svi oni odlično rade posao i ljudi su na svom mjestu.

 Tereza Hanušova, pripravnica u Udruzi IKS 

It seems unbelievable, but it has been three months since I arrived in Petrinja. Sometimes it was chaotic, sometimes it was challenging, but it was always very nice and kind. But let’s start from the beginning.

When I graduated from university last year, I knew I still wanted to use the opportunity of the Erasmus program. This time I did not want to go on a study stay, but on the practical internship. Since I was studying Balkan studies, I knew that my journey would lead to Croatia. Immediately after school, I started working in the civil sector and therefore my choice fell on Association IKS from Petrinja. I was in contact with Association before I arrived, so I knew about the current post-earthquake situation in Petrinja. But only when you see the town with your own eyes, do you fully realize how bad the current situation is and how much the locals need help.

Do you know the types of internships, where interns just make coffee for others in the office? That’s exactly not how the internship in Association IKS looks like. What I liked the most was that my internship was a real internship where one learns a lot of new things. And I would like to thank you for all the opportunities I have been given here. I learned how to write projects, articles, do research, prepare activities, but also how to implement them. I communicated with local people, the team and international volunteers. I had the opportunity to work with children, the elderly but also with blind people. I have participated in several training and workshops on international projects and volunteering. And all of this in our office in Petrinja, in the container village in Mošćenica or the Skwhat club in Sisak. Thanks to all of this, I have improved in Croatian and maybe became a little worse in English, because sometimes it was just easier to find suitable words in Croatian than in English. 😊

There is one more thing I would like to highlight – the team of Association IKS. Even during our working days in a miniature crowded office, I had a great time. (Even though one sometimes wanted to escape to a more silent and peaceful place. 😊) Even though everyone on the team is very professional, the environment is very informal and friendly. I got on well with all the team members and I just felt good to be part of the team at least for those 3 months. And I would also like to thank everyone for that, because now I can say, that I will miss you all.

And even though I have to return to my work in the Czech Republic now, I hope that my journey will bring me back to Petrinja someday. For the time being, I will at least follow all the activities of the Association, its team, interns and volunteers, because they all do a great job and they are the people in their place.  

 Tereza Hanušova, intern in Association IKS