Tjedan mladih je iz nas. Promatračima se možda čini kako je lako organizirati takvu manifestaciju ali oni koji barem nekad sudjelovali o organiziranju mladih znaju da to nikad nije lako. Svake je godine različita skupina volontera ljude organizirala Tjedan mladih, a IKS im je uvijek bio izvor, baza i logistička podrška.
Ove je godine Tjedan mladih nenadno pao u ruke mladim ljudima kod kojih se probudila potreba za aktivnijim sudjelovanjem u zajednici. Oni nisu ranije volontirali u IKSu i nisi imali previše iskustva u organizaciji neke manifestacije. Moglo bi se reći da im je ovo bio test. Test koji su bez većih problema položili. Mi smo ih iz IKSa samo promatrali i divili se njihovom entuzijazmu i odgovornom stavu prema zadacima koje su se sami zadali. Zato s njima radimo ovaj intervju, da budu dobar primjer svima koji osjete potrebu da „naprave nešto”. Samo naprijed, IKS će vam rado pomoći!
Dakle, glavni likovi ove naše priče su Jelena i Marko. Oni su se najviše angažirali u Tjednu mladih i oni su najviše naučili na kraju priče.
JELENA MANOJLOVIĆ, 20 godina, studentica ekonomije
Jelena je odugrala bitnu ulogu. Bila je “spajalica” među ljudima koji su sudjelovali u organizaciji Tjedna mladih
MARKO BALEN, 22 godine, studira engleski, španjolski i japanski jezik
Marko je bio zadužen za odnose s medijima, kontakte s ljudima i ustanovama, pristuan na svim aktivnostima i dogovorima.
1. Kako to da ste došli u IKS? Kad ste čuli za našu udrugu?
Jelena: Čula sam za IKS prvi put prije jedno 4,5 godina kada su i bili njegovi počeci. No, tada nisam znala točno što je IKS i kako funkcionira. Prvi, recimo pravi susret s IKSom mi je bio prije 3-4 godine kakda sam prisustvovala tečaju digitalne fotografije.
Marko: Za IKS znam godinama da postoji, a kad smo došli na ideju da se konačno aktiviramo građanski bilo je logično da ćemo tamo krenuti u potrazi za savjetima i načinima kako napraviti ono što želimo.
2. Što vas potaknulo da organiziraš „Tjedan mladih”?
Jelena: Što me potaklo?!Hmm.. pa sve je krenulo s time da nešto napravimo za mlade. Skupila se ekipica i tako smo razmišljali o nekakvom klubu mladih u kojem bi se okupljali, «čilali», uživali.. 😉 i tako smo razmišljali kako bi uopće počeli..i na pamet nam je pala uduga IKS i jednostavno smo došli, a da uopće nismo znali točno što i kako.
Marko: Vjerojatno godine pasivnosti i želja da nešto, ne samo ja, nego svi mi, pokušamo pokrenuti nešto. Tjedan mladih sam ponajviše shvatio kao probnu vježbu svih nas koji smo radili na tome, a eto, već imamo i planove kako dalje napredovati u tom smjeru.
3. Tko vam je pomagao u organizaciji Tjedna mladih?
Jelena: Uz nas cijelu ekipu koja se sastoji od Ane i Goranke Priljeve, Milane Opalić, Marka Balena, Marije Ćorić i moje malenkosti ogromnu potporu i pomoć dobili smo iz IKSa od Nine i Palme. Naravno sve je podržano od pročelnice za društvene djelatnosti gđe. Izabele Žilić i grada Petrinje. Gostoprimstvo i podršku pružio nam je gosp. Milan Herceg iz Hrvatskog doma..tu su naravno i naše obitelji (izdvajam svoju mamicu koja je uvijek uskakala kada su nam sve lađe bile potopljene) i prijatelji koji su nam pružili podršku…
Marko: Trust organizacijskih mozgova činimo Goranka Priljeva, Ana Priljeva, Milana Opalić, Marija Ćorić, Jelena i ja, ali treba naravno spomenuti i Vas i Ninu, Dubravku Manojlović (Jeleninu mamu)…Znam da sam još nekog zaboravio, ali da je bitno, sjetio bih se valjda.
4. Što vam se najviše svidjelo u provedbi Tjedna?
Jelena: Svidio mi se taj neki «duh zajedništva» koji sam osjetila kod prijatelja koji su sudjelovali u organizaciji ali i kod onih koji su samo čuli da nešto želimo napraviti pa bi se na neki način uključili ili nam pružili podršku.
Marko: Odaziv..hahaha…Tjedan je bio izvor novih iskustava, saznanja, prehlade i kvalitetnog druženja.
5. Mislite li da je dobro što IKS svake godine organizira Tjedan mladih?
Jelena: Naravno da mislim da je dobro..inače se ne bi uključila u organizaciju 😉
Mislim da je to jedino takvo zbivanje koje je namjenjeno baš za mlade i kroz koje se pokušava mlade potaknuti da sami nešto mogu učiniti, da se zanimaju za umjetnost, zbivanja u gradu, muziku, da otkriju nove hobije, da razmišljaju kreativno…
Marko: Naravno da je dobro, takva inicijativa teško da može biti loša. No, Tjednu fali prepoznatljivost i tradicija, odaziv mladih nije slab, on je praktički nepostojeć. Mislim, valjda vam je svima jasno da takve koncerte kao što su oni Zgrivasa i Ante Perkovića nećete tako brzo vidjeti u Petrinji opet. Ovaj je bio naš pokušaj da napravimo bar tjedan događanja kakva se ne viđaju često, nekakav dašak novosti. Izložba u paviljonu, koji je fantastičan prostor a gotovo neiskorišten. Prilika da pitaš sve što te zanima i gradonačelnika i oba dogradonačelnika, praktički nikog nema.
Mogu nam zamjerati neatraktivnost, ali ne radi se o tome da mi dovedemo Škoru na Trg, dođe 10 000 ljudi, popije isto toliko litara pive i nas hvali kak smo super organizirani i brinemo za kulturu grada. Ono što dugoročno želimo je stvoriti mogućnost IZBORA, da ne moraš kao srednjoškolac na svaki dobar koncert ili bilo kakav sadržaj privlačan mladima ići u Zagreb, a srednjoškolaca i općenito mladih je bilo svega par na našim aktivnostima, tako da mislim da se svi skupa još puno moramo nabildati da dođemo na razinu, recimo to tako, urbane kulture.
6. Kažu da je lako biti naknadno pametan, pa nam reci što bi sada, s vremenskim odmakom, promijenila/primijenio u Tjednu mladih?
Jelena: S obzirom da nam je ovo prva organizacija ovakvog događanja ja sam doista zadovoljna. Naravno da na kraju svega uvijek ima stvari s kojima čovjek nije zadovoljan kao što su npr. razni propusti koji su nam se dogodili zbog obavljanja stvari u zadnji čas, ponekad nas nije bilo dovoljno…Uglavnom što bi bar pokušala poboljšati/povećati je odaziv mladih.
Marko: S ovim iskustvom sad, dosta. Jednostavno, prvi nam je put i onda kad slažeš planove na papiru i u toploj sobi normalno da shvatiš propuste kad stojiš s kuhanim vinom na 0 stupnjeva i pokušavaš vratiti osjet u rukama. Na primjer. Svoje propuste priznajemo, ali uz sav naš trud sveukupna izvedba ovisi o x drugih faktora. Manjak pravog koncertnog prostora, na primjer, koji bi poštedio bluesere da sviraju pod disko svjetlima.
7. Da li si zadovoljan/zadovoljna odazivom mladih na aktivnosti koje ste im ponudili?
Jelena: Zadovoljna sam ali kao što sam već spomenula veselilo bi me da je odaziv bio veći.
Marko: Ne, nisam zadovoljan.
8. Kako komentirate „Kavu s gradonačelnikom”?
Jelena: Veoma cijenim što su nam se odazvala sva trojica; gradonačelnik Petrinje dr. Miroslav Gregurinčić i dogradonačelnici Darinko Dumbović i Krešo Kovačićek. Time su poslali poruku da im je ipak stalo što mladi misle. Kavica je bila veoma ugodna i opuštena (jedino smo se malo smrznuli) ali popričali smo o veoma bitnim stvarima kao što je vijeće mladih, rasvjeta na nasipu, grijanje na Sajmištu, sportske dvorane u gradu…nadamo se da neke obećane stvari neće ostati samo na obećanjima…
Marko: Dobro je ispalo na kraju, obećali su svašta, imamo ih napismeno i sad ih možemo hvatati za riječ. Odaziv na ovo, općenito na Tjedan, je realan, ali ne zadovoljavajući. Volio bih da su došli ljudi za koje znam da mogu postaviti konkretna pitanja, kojima su već obećavana brda i doline a od tog nije bilo ništa. Bitan je kontinuitet, zbog toga.
9. Želite li se i dalje baviti aktivizmom mladih i na koji način?
Jelena: Ako mislite da me totalno iscrpio ovaj tjedan i da odustajem odgovor je ne! (priznajem iscrpila me cijela ova organizacija ali vječni optimist ne posustaje tako lako 🙂
Nadam se da ću i dalje uspijevati uskladiti studiranje u Zagrebu i organiziranje ovakvih i sličnih događanja.
Marko: Da. Konkretan način je još u povojima, treba ga razraditi, ali reći ću da se radi o virtualnom klubu s fizičkim manifestacijama.
10. Gledano s pozicije mladih, što bi voljeli promijeniti u gradu?
Jelena: Ima dosta toga ali najveća želja mi je pokrenuti mlade!!!
Marko: Svašta. Mentalitet, infrastrukturu, ekonomsku i kulturnu situaciju.
11. Što bi predložili udruzi IKS? Kako možemo najbolje pomoći mladima? Što ne radimo, a mogli/trebali bi?
Jelena: Pa možda da se više povežete sa školama i akademijom i u suradnji s ravnateljima provedete tečajeve, izložbe, radionice i ostale akcije. I naravno nekako uspostaviti pravi pravcati klub mladih.
Marko: Udruga IKS bi trebala pod hitno aktivirati svoj Klub mladih, naći dva-tri organizirana, kreativna, odgovorna pojednica s boravištem u Petrinji oko kojih bi se povukla kritična masa ljudi koja bi pokrenula val promjena. Uopće ne zvuči teško, znam.