Nakon četverogodišnjeg rada u Udruzi slijepih dobila sam priliku za novo radno mjesto i novo iskustvo. Udruga u kojoj sad radim zove se udruga IKS i bavi se promicanjem informatike, kulture i suživota. Novi posao i nova radna okolina za mene su predstavljali izazov zbog prilagodbe na nove uvjete rada. Obzirom da sam do tada radila s meni sličnom populacijom tj. slijepim osobama nisam unaprijed mogla znati kako ću se snaći u okolini gdje rade isključivo videće osobe. Pojavio mi se strah jer sam znala da udruga IKS do tada nije imala zaposlene slijepe osobe.
Strah je nestao odmah nakon prvog radnog dana kada sam kroz razgovor prepoznala dobrotu i toplinu svih prisutnih zaposlenika i volontera. Uvelike su mi svojom podrškom, otvorenošću i usmjeravanjem pomogle Tamara i Gordana koje su prepoznale moje kompetencije i želju za radom. Mislim da je zapošljavanje mene kao slijepe osobe bio velik korak za Udrugu IKS obzirom da nisu imali slična prijašnja iskustva. S vremenom smo shvatili da jedni druge možemo educirati i međusobno usavršavati znanja i vještine.
Bila sam zatečena i fascinirana zanimanjem i trudom koje su mi poklonili zaposlenici Udruge. Kroz ovo kratko razdoblje uslijedila su pitanja o tome kako funkcioniram kao slijepa osoba, kako se krećem, kako koristim računalo, kako mi pomoći pri kretanju. Moji radni kolege bili su izrazito susretljivi i strpljivi u radu sa mnom te su mi na sve moguće načine pokušali olakšati prilagodbu na novu situaciju. Jako mi je drago što sam upoznala ovako drage, tople i susretljive ljude. Zahvalna sam im na tome što su mi pružili snagu i poticaj za dalje, osjećam se sretno i ispunjeno.
Cvijeta Janković
Cvijeta na svom radnom mjestu
A kako je raditi s Cvijetom?
Tamara – razmišljanje o zapošljavanju slijepe osobe u našoj organizaciji bio je za mene zaista veliki izazov. Osim želje da pružimo Cvjeti priliku za rad u našem timu, koji usputno rečeno ima specifičnu dinamiku i nije ga lako pratiti, malo sam strahovala kako će se to odraziti na Cvijetu. Uz neke spoznaje o potrebama slijepih osoba koje sam imala priliku dobiti kroz rad i druženje s članovima Udruge slijepih Grada Siska i dijela SMŽ imala sam samo neku slabu viziju kako će izgledati naši zajednički radni dani. Međutim, poznajući vedri duh i smisao za humor dragog prijatelja Danka Tomanića, također slijepe osobe, koji mi je o Cvijeti puno lijepog rekao kao i volonterki iz IKS-a koje su Cvijetu imale priliku upoznati puno prije mene, bila sam sigurna da će nam svima biti zabavno kao što zaista je. Nisam još dočekala zajedničke “karaoke” koje Cvijeta voli, ali sam naučila da više ne škiljim iza zida dok Cvijeta ne prođe kroz vrata strahujući da će se opaliti od štok ili “blisnuti” preko kutije za drva u hodniku. Također sam naučila da je nepristojno otići iz društva u kojemu je slijepa osoba, a da nisam rekla da odlazim kako bi izbjegla da npr. Cvijeta i dalje “brblja” misleći da priča meni, a ja već stigla kući. Oduševila me svojom jednostavnošću i ljudskom toplinom, upornošću i vedrinom kojom savladava prepreke u životu i kojom je oplemenila rad našeg tima u IKSu.
Goga – Iako smo dugo razmišljali o tome kako bi zaposlili osobu s invaliditetom u udruzi i tako obogatili naš tim, do sad je uvijek prevladao strah od nepoznatog, onog čime se ne susrećemo na dnevnoj bazi pa nismo sigurni hoćemo li se snaći i pružiti potrebnu podršku novoj zaposlenici ili novom zaposleniku. No, kada smo napokon skupili dovoljno hrabrosti, shvatili smo da je Cvijeta pun pogodak za nas. Svako malo ju tražim da mi nešto objasni i osvijesti nas o tome kako bi se trebali ponašati i kako možemo njoj pružiti ugodnije iskustvo na radnom mjestu. Tako sam već imala prilike naučiti puno toga, ‘opipati’ priručnik za osnove korištenja računala na Brailleovom pismu, probati uz Cvijetino stručno vodstvo koristiti Brailleovu pisaću mašinu, naučila nas je kako nešto ‘vizualno’ objasniti i iznenađuje me svakodnevno. Naučili smo nešto i o programima koje slijepe osobe koriste na računalu koje omogućavaju Cvijeti da savršeno odradi svoj posao. Veselim se svakom novom danu s novom kolegicom koja je draga, zabavna i vrijedna osoba koja se fantastično uklopila u naš tim!
Petar – Ja nisam ni primijetio da je Cvijeta slijepa, naime, u prostoru se snalazi puno bolje od mene, a pošto ja imam vozačku očekujem da i ona položi, te me tu i tamo odveze do kuće. Šalim se naravno, potpuno ugodno iskustvo, malo više razmišljam na glas dok prolazim kroz udrugu, i više sam svjestan svog centra ravnoteže, te sam malo više svjestan ostalih ljudi dok ih ne gledam. Fascinantno mi je kako Cvijeta se brzo navikla na nas, i kako zna tko prolazi.
Sabina – Kod Cvijete me najviše oduševio njen pristup životu i vedra narav te sposobnost da se šali na svoj račun. Odmah se može vidjeti njezina želja za radom i doprinosom Udruzi, kao i znatiželja o novoj radnoj sredini. Cvijeta se pokazala kao izuzetno sposobna osoba koja svakodnevno pridonosi radu našeg tima i uveseljava nas osebujnim humorom.
Barbara – S Cvijetom sam se zbližila našeg prvog zajedničkog radnog dana i oduševilo me koliko se brzo naučila na prostor u kojem boravi i s kakvom lakoćom obavlja sve zadatke koji su joj povjereni. Sa svojim šalama nasmijava nas iz dana u dan a raditi s njom zaista je odlično iskustvo i zaista mi je drago da je i ona zadovoljna i da se s nama osjeća ugodno i opušteno kao i mi s njom.
Karolina – Zbog neznanja kako se ophoditi sa slijepom osobom postojala je mala doza straha u meni, ali kad sam upoznala Cvijetu, tu toplu, duhovitu i dobru osobu shvatila sam da je strah bio bezazlen. Oduševila me njezina znatiželja i želja za radom. Uz Cvjetu svakodnevno učim kako pomoći slijepoj osobi i drago mi je da je dio našeg tima.
Luka – Konstantno postoji potreba da pazim kako se krećem po hodnicima udruge, da malo opreznije otvaram vrata, da ne upadam u prostoriju kao kamikaza i slično. Međutim, to nema veze s time što je Cvijeta slijepa, već s time što sam ja posebno trapav i neprestano me na isto upozoravaju. Cvijeta je divna osoba, metodična i pronicljiva radna kolegica, te mislim da ponekad vidi stvari koje drugi ne vide.
Miroslav – Raditi s Cvijetom za mene je svaki dan jedno pozitivno iskustvo. U početku je postojalo zrnce znatiželje u meni i od prvog dana otvoreno smo komunicirali budući da smo si i generacijski bliski. Oduševila me njena pozitivna energija i sposobnost da u svemu vidi nešto dobro, a posebice smisao za humor. Otkako je dio našeg malog tima pao je taj neki nevidljivi zid straha od nepoznatog. Sveukupno gledano dan bez Cvijete u IKSu je tužan dan.
Iva – Cvijeta je zakon! Njen dolazak u IKS je u meni potaknuo mnogo razmišljanja o svakodnevnim iskustvima osoba s invaliditetom. Ne mislim na sladunjave priče kojima se uporno pokušava podići svijest javnosti o problemima i potrebama osoba s invaliditetom, već na stvarne, svakodnevne situacije koje Cvijeta i drugi ljudi poput nje prolaze i doživljavaju i onu pravu sljepoću duha u kojoj živimo u Hrvatskoj. No, to na stranu…Cvijeta je meni inspiracija, uči me više no što ja učim nju. Nekada me mora podsjećati da ne vidi jer ja zaboravim. S njom je ugodno raditi i ugodno razgovarati u pauzama. Cvijeta se ne boji plivati u moru duboko za razliku od mene i čula sam da vrhunski igra pikado.