Naša volonterka Nives Vujasić je sudjelovala na međunarodnom treningu o nenasilnoj komunikaciji koji se od 28. kolovoza do 3. rujna održao u Crikvenici. Nives se vratla u Petrinju puna pozitivne energije, obogaćena tamo stečenim znanjem i novim prijateljima. Donijela nam je fotografije s treninga i napisala izvješće koje možete pročitati u nastavku.
Nives na treningu nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba
Trenig „Nonviolent communication II – the key for success in youth work” se održao u organizaciji Foruma za slobodu odgoja održao trening. Bio je to drugi ovakav trening – nakon prošlogodišnjeg, organizatori su prikupili sva iskustva, kritike i savjete te ove godine održali, kako su i sami najavili, poboljšani trening. Trenerice su bile Marina Brkić i Ana Karlović iz Hrvatske, te Alessandra Matarazzo iz Italije.
Cilj je bio okupiti skupinu osoba koje u svojoj okolini rade s mladima i pomoći im razviti komunikacijske vještine, a posebno vještine rješavanja sukoba. Kako i ime govori, nenasilna komunikacija može uvelike olakšati komunikaciju s mladima, a posebno i razumijevanje samih sebe, svijest o vlastitim postupcima i odnosu s drugima.
Na treningu je sudjelovalo 30 osoba iz 10 zemalja: Hrvatske, Bugarske, Grčke, Italije, Latvije, Malte, Portugala, Španjolske i Turske. Na taj je način važan dio treninga bilo i međusobno razumijevanje i tolerancija prema kulturnoj raznolikosti. U isto se vrijeme u organizaciji FSO održavao još jedan trening, tako da je Crikvenicu posjetilo ukupno 60ak ljudi iz 18 zemalja.
U ovom sam programu i ja sudjelovala kao volonterka Udruge IKS. Gradivo koje smo usvajali počelo je od osnova o komunikaciji i dinamici sukoba. Može se reći je sve to nešto što je svakome od nas bilo poznato, pa i zvučalo sasvim logično, no raznim smo raspravama, radionicama, grupnim i pojedinačnim radom, pa i igrama uloga zapravo osvijestili svoje postupke u konfliktnim situacijama.
Bio je poseban doživljaj provesti nekoliko dana s toliko ljudi iz različitih zemalja Europe. Budući da je glavni jezik sporazumijevanja bio engleski, imala sam priliku poboljšati svoj govor na engleskom. Svaki smo dan provodili razne radionice vezane za temu, neke od njih smo i sami u grupama morali organizirati. Iako ranije nisam znala što konkretno očekivati u temi „nenasilna komunikacija”, kroz ovaj sam trening osvijestila razne moguće načine kako bezbolnije naći rješenje većine sukoba. I na samom treningu spominjali smo brojne situacije, od posvađanih parova, učitelja i učenika, do roditelja koji se ne slažu s izborom fakulteta svog djeteta.
Osim toga, boravak u društvu toliko različitih ljudi upoznao me s različitim kulturama. Održane su i dvije interkulturalne večeri, gdje smo s jedne strane mi „domaći tim” predstavili ostalima nešto od hrvatskih zanimljivosti, tradicionalne hrane i pića, a s druge strane doživjeli i zemlje drugih sudionika kroz njihove prezentacije i fine „uzorke” hrane, pića (recimo pravu tursku kavu i katalonsku sangriu), glazbe, plesova i sličnog.
Išli smo i na izlet brodom do Vrbnika, probali poznatu Žlahtinu, imali terapije smijehom, filmske večeri.
Predzadnji dan, zajedno s sudionicima drugog treninga napravili smo kratki flash mob u kišnoj Crikvenici, ali i to je bilo zanimljivo za vidjeti.
Organizatori su nas upoznali i s vrstama Youth in Action programa, kao i Youthpassom kao dokumentom, tako da smo zadnji dan imali priliku i sami raditi na svojim Youthpassovima.
Na kraju, rekla bih da je ovaj moj prvi susret s nekim Youth in Action programom prošao odlično, i da dalje i sama želim sudjelovati, ali se nadam i da će što više mladih prepoznati priliku koja im se kroz te programe nudi.
p.s. naša trenerica Alessandra vodila je zanimljivu i ozbiljno-šaljivu statistiku o tome što se sve događalo tijekom treninga, pa evo rezultata:
1) 63 participant from 18 different country
2) more than 25 times eating together
3) More than 25 different associations
4) 8 energizers
5) 13 new methods learned
6) 1 broken finger
7) hear 197 times: “Where is the key of the training room”
8) half of the participants who have fallen from the stairs near the sea
9) more than 15 different ways of falling down from the stairs
10) 4 hours late
11) 3 times light broken
12) 8 laptop broken
13) 7 people fallen in love
14) 1 person with fever
15) 2 movies watched
16) 40 songs played
17) 1 anticyclone for 2 days and half
18) 1 blue moon
19) 3 flash mob events
20) 1 and half hours walking under the rain
21) 3.000 pictures
22) 33 Haiku poems
23) 6 birthdays
24) 56 conflicts
25) 200 solutions
(Ukratko:
Konflikti nastaju kada se potrebe/želje/stavovi neke osobe ne slažu s istima neke druge. U samom temelju nekog sukoba potrebno je razlikovati poziciju, interese i potrebe svake sukobljene strane. Do toga se najlakše dođe objektivnim pogledom na sukob. Kada se tako dođe do pozicija svake strane, slijedi traženje interesa i potreba, a onda se lakše nađe rješenje koje većinom odgovara objema stranama.
Teorija Chrisa Argyrisa navodi kako osoba percipira podatke iz okoline, no oni su većinom pod utjecajem naših ranijih uvjerenja, tj. podupiru ih. Tako dolazimo do stvaranja pretpostavki, umjesto da tražimo prave činjenice, a upravo su te pretpostavke jedne od uzroka ili smetnji pri rješavanju sukoba.
Thomas-Killman model rješavanja sukoba predstavlja 5 načina reakcija sukobljenih strana, npr. popuštanje, traženje kompromisa ili bezuvjetna obrana svojih uvjerenja. Slično tome, Virginia Satir u svojoj teoriji predstavlja komunikacijske stilove.
Konačno, nenasilna komunikacija zapravo podrazumijeva ravnotežu između potrebe da surađujemo s drugima i da očuvamo svoja uvjerenja.
Za Marshalla Rosenberga to znači da prvo trebamo objektivno percipirati pravo stanje situacije, zatim identificirati svoje osjećaje, odrediti što zaista želimo, i na kraju jasno sve to izraziti i zatražiti.
Ono što svakako pomaže je i tzv. ja-govor, budući da se obraćanje na „ti” često doživljava agresivno. Tako će „Stječem dojam da me ne razumiješ” često zvučati manje napadno od „Ti mene uopće ne razumiješ”.
Na ovome se temelji proces medijacije – intervencija treće, neuključene osobe u pregovaranju ili sukobu. Medijator, osoba koja se time bavi, stoga treba biti strpljiva, smirena, razumna i voditi sukobljene strane prema rješenju, ali ga u isto vrijeme ne smije sama ponuditi.
Proces medijacije ima 6 koraka: uvod, prepričavanje događaja, određivanje pozicija i interesa, istraživanje rješenja, raspravljanje rješenja, postizanje dogovora.
U Hrvatskoj je osnovano nekoliko centara za medijaciju, a na nju se može dobrovoljno odlučiti bilo tko. Najčešće su to parovi pred razvodom, a s malim djetetom, dok se medijacija koristi i na sudovima, u školama, na poslu i sličnim kontekstima.)