* skrolaj niže za hrvatski prijevod
Association IKS has a long-standing collaboration with Indiana University School of Social Work, through which we have had the opportunity to connect with students, exchange knowledge, and create meaningful international learning experiences.
This year marks an exciting new step in our partnership as, for the first time, we are hosting a fully remote internship. On August 24, 2026, Johnny virtually joined the IKS team as our new intern. His internship will run until January 10, 2027, during which he will have the opportunity to learn more about our work, contribute to different activities, and gain practical experience in an international and community-based NGO environment.
Although Johnny is joining us from afar, we are happy to welcome him as part of the IKS team!
Keep reading to meet Johnny, learn more about his background, and discover what he hopes to learn and contribute during his internship with IKS;
”My name is Johnny Mills-Malangone, and I am a Master of Social Work student at Indiana University School of Social Work, currently completing an internship with Udruga IKS. As excited as I am for the work, the path leading me here has not been direct. For more than 20 years, I have worked with digital technologies, beginning in marketing and later moving into Experience Design, where I now work as an Experience Architect Consultant at a large global technology company.
Throughout my career, I have worked with large organizations to better understand the people they serve, uncover needs and challenges, and create more thoughtful experiences and solutions. While the work has always involved technology, the part that has interested me most has been the human side: how people experience systems, what gets in their way, and what helps them feel understood and supported. Somewhere along the way, I realized I wanted part of my work to feel more direct and meaningful.
That interest goes back much further and was already reflected in my decision to study psychology as an undergraduate. I have always been interested in mental health, self-understanding, and helping people make sense of what they are going through. My own experiences with therapy, particularly Internal Family Systems, or IFS, gave me tools to better understand my own feelings and emotions and made me think more seriously about ways I might support others.
That interest deepened through volunteer opportunities at work. In 2020, I joined a Venture2Impact program in Kigali, Rwanda, where I taught English and small-business skills to women and community members as part of a broader effort to strengthen families. While there, we also learned about the Rwandan genocide and its lasting impact. The experience gave me a deeper appreciation for how trauma can be shared across families and communities, as well as a much deeper sense of cultural humility.
When I returned, I continued looking for ways to volunteer and eventually became a digital suicide prevention counselor with The Trevor Project, supporting LGBTQ+ youth in crisis. The work was very different from my professional life, but I found that many of the same skills still mattered: slowing down, listening, asking questions, and trying to understand what someone really needed. Being there to support someone through a difficult moment has been incredibly meaningful to me.
A year or two later, I met my now husband, Richard, who is a therapist, and conversations about therapy, mental health, relationships, and how people change became a normal part of our life together.
There was never one moment when I decided all of this meant I should go back to school or move in a new direction. It happened over time, as experiences in my career, volunteer work, therapy, and personal life began to overlap. As someone who usually takes pretty calculated and carefully planned steps, I applied to the Master of Social Work program at Indiana University without a clear plan for what it would mean for my future. I just knew I needed to make room for something different.
I still do not know exactly where the degree will take me, and I do not plan to leave the corporate world anytime soon or necessarily completely. My internship with IKS is an important part of exploring what else that future might hold. It gives me a chance to understand another side of the work: what happens at the community and organizational level, where programs, partnerships, funding, volunteers, and local needs all have to come together.
I also see IKS as an opportunity to learn from a social and cultural context that is very different from my own. I bring experience in research, discovery, strategy, facilitation, communication, and helping organizations work through complicated problems, and I am interested in seeing how those skills translate into this kind of work. I approach the experience with humility and am excited to learn more about IKS and the communities it serves.
Outside of work and school, art has been another longstanding interest of mine. Along with psychology, I studied visual arts as an undergraduate, primarily photography and painting, and in recent years, I have found my way back to drawing and creating small paintings. I also love to cook, especially Italian food, and music and concerts are a big part of my life.
After living and working in and around New York City for nearly 25 years, I now live in Indianapolis with Richard and our two Basenjis.
I do not know where this next step will ultimately take me, but I could not be more excited to meet new people, learn from the communities I will be working with, and immerse myself in what lies ahead with IKS. ”
- Johnny
Udruga IKS već dugi niz godina uspješno surađuje s Indiana University School of Social Work, kroz što smo imali priliku povezivati se sa studentima, razmjenjivati znanja i stvarati vrijedna međunarodna iskustva učenja.
Ove godine naša suradnja donosi jedan uzbudljiv novi korak – po prvi put imamo priliku ugostiti pripravnika koji će svoju stručnu praksu u potpunosti obavljati na daljinu. Dana 24. kolovoza 2026. godine Johnny se virtualno pridružio IKS timu kao naš novi pripravnik. Njegova stručna praksa trajat će do 10. siječnja 2027. godine, a tijekom tog razdoblja imat će priliku bolje upoznati naš rad, doprinijeti različitim aktivnostima te steći praktično iskustvo rada u međunarodnom okruženju organizacije civilnog društva usmjerene na rad u zajednici.
Iako nam se Johnny pridružuje izdaleka, jako nam je drago poželjeti mu dobrodošlicu u IKS tim!
Nastavite čitati kako biste upoznali Johnnyja, saznali više o njegovom dosadašnjem iskustvu te otkrili što želi naučiti i čemu se nada doprinijeti tijekom svoje stručne prakse u IKS-u.
„Zovem se Johnny Mills-Malangone i student sam diplomskog studija socijalnog rada na Indiana University School of Social Work, a trenutačno obavljam stručnu praksu u Udruzi IKS. Koliko god se veselim poslu koji je preda mnom, put koji me doveo ovdje nije bio sasvim izravan. Više od 20 godina radim s digitalnim tehnologijama, počevši od marketinga, a kasnije prelazeći u područje dizajna korisničkog iskustva (Experience Design), gdje danas radim kao konzultant(Experience Architect Consultant) u velikoj globalnoj tehnološkoj kompaniji.
Tijekom svoje karijere radio sam s velikim organizacijama kako bih im pomogao bolje razumjeti ljude kojima služe, prepoznati njihove potrebe i izazove te osmisliti promišljenija iskustva i rješenja. Iako je moj posao oduvijek bio povezan s tehnologijom, najviše me zanimao upravo njegov ljudski aspekt: kako ljudi doživljavaju sustave, što im predstavlja prepreku te što im pomaže da se osjećaju shvaćeno i podržano. U nekom sam trenutku shvatio da želim da barem dio mog rada bude neposredniji i da osjećam kako ima izravniji smisao i utjecaj.
Taj interes zapravo seže mnogo dalje u prošlost i vidljiv je već u mojoj odluci da na preddiplomskom studiju studiram psihologiju. Oduvijek su me zanimali mentalno zdravlje, razumijevanje samoga sebe i pomaganje ljudima da bolje razumiju ono kroz što prolaze. Moja vlastita iskustva s terapijom, osobito pristupom Internal Family Systems (IFS), pružila su mi alate za bolje razumijevanje vlastitih osjećaja i emocija te me potaknula da ozbiljnije razmišljam o načinima na koje bih mogao pružati podršku drugima.
Taj se interes dodatno produbio kroz prilike za volontiranje koje su mi se pružile na poslu. Godine 2020. sudjelovao sam u programu Venture2Impact u Kigaliju u Ruandi, gdje sam podučavao engleski jezik i vještine vezane uz vođenje malih poduzeća ženama i drugim članovima lokalne zajednice, kao dio šire inicijative usmjerene na osnaživanje obitelji. Tijekom boravka učili smo i o genocidu u Ruandi i njegovim dugoročnim posljedicama. To mi je iskustvo omogućilo dublje razumijevanje načina na koji se trauma može prenositi i dijeliti unutar obitelji i čitavih zajednica, ali i razviti mnogo snažniji osjećaj kulturne poniznosti.
Nakon povratka nastavio sam tražiti prilike za volontiranje te sam s vremenom postao digitalni savjetnik za prevenciju suicida u organizaciji The Trevor Project, gdje sam pružao podršku LGBTQ+ mladima u kriznim situacijama. Taj je rad bio potpuno drugačiji od mog profesionalnog života, ali otkrio sam da su mnoge iste vještine i dalje bile važne: usporiti, slušati, postavljati pitanja i pokušati razumjeti što je osobi u tom trenutku zaista potrebno. Mogućnost da budem uz nekoga i pružim mu podršku u teškom trenutku za mene je imala iznimno veliko značenje.
Godinu ili dvije kasnije upoznao sam svog sadašnjeg supruga Richarda, koji je terapeut, pa su razgovori o terapiji, mentalnom zdravlju, odnosima i načinima na koje se ljudi mijenjaju postali uobičajen dio našeg zajedničkog života.
Nije postojao jedan određeni trenutak u kojem sam odlučio da sve to znači da se trebam vratiti obrazovanju ili krenuti u novom smjeru. Dogodilo se postupno, kako su se iskustva iz moje karijere, volontiranja, terapije i privatnog života počela međusobno povezivati. Kao osoba koja obično donosi prilično promišljene i pažljivo planirane odluke, prijavio sam se na diplomski studij socijalnog rada na Sveučilištu Indiana bez jasnog plana o tome što će to značiti za moju budućnost. Jednostavno sam znao da moram napraviti prostor za nešto drugačije.
Još uvijek ne znam točno kamo će me ovaj studij odvesti i zasad ne planiram napustiti korporativni svijet, barem ne u skorije vrijeme, niti nužno u potpunosti. Moja stručna praksa u IKS-u važan je dio istraživanja onoga što bi mi još budućnost mogla donijeti. Pruža mi priliku upoznati jednu drugu stranu ovog područja – ono što se događa na razini zajednice i organizacije, gdje se programi, partnerstva, financiranje, volonteri i potrebe lokalne zajednice moraju međusobno povezati.
IKS također vidim kao priliku za učenje u društvenom i kulturnom kontekstu koji se uvelike razlikuje od mojega. Donosim iskustvo u istraživanju, otkrivanju i razumijevanju potreba, strateškom razmišljanju, facilitaciji, komunikaciji i pomaganju organizacijama u rješavanju složenih problema te me zanima kako se te vještine mogu primijeniti u ovakvoj vrsti rada. Ovom iskustvu pristupam s poniznošću i veselim se prilici da bolje upoznam IKS i zajednice s kojima radi.
Izvan posla i studija, umjetnost je još jedan moj dugogodišnji interes. Uz psihologiju, na preddiplomskom sam studiju studirao i vizualne umjetnosti, prvenstveno fotografiju i slikarstvo, a posljednjih sam se godina ponovno vratio crtanju i izradi manjih slika. Volim i kuhati, osobito talijansku hranu, a glazba i koncerti također zauzimaju važno mjesto u mom životu.
Nakon gotovo 25 godina života i rada u New Yorku i njegovoj okolici, danas živim u Indianapolisu s Richardom i naša dva basenjija.
Ne znam kamo će me ovaj sljedeći korak u konačnici odvesti, ali iznimno se veselim upoznavanju novih ljudi, učenju od zajednica s kojima ću raditi i potpunom uranjanju u sve ono što me očekuje tijekom rada s IKS-om.“
The content of this article is the sole responsibility of Association IKS.
Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge IKS.