Dječja radost, druženje i zabava su tri riječi koje mogu najbolje okarakterizirati Volonterski kamp Osmijeh koji se održao u Banja Luci od 15. do 22. kolovoza 2011. Organizator volonterskog kampa je bio Omladinski komunikacijski centar Banja Luka u sklopu projekta „Volontiranjem do prekograničnog razvoja lokalnih zajednica“ koji financira Europska unija. U kamp su svoje volontere slale partnerske organizacije, među kojima su i tri organizacije iz Hrvatske: ALD Sisak, Udruga osoba s invaliditetom iz Kutine i udruga IKS iz Petrinje.
Volonteri su bili smješteni u dječjem domu Rade Vranješević gdje su provodili i brojne aktivnosti s djecom
Kamp je imao za cilj bolju socijalizaciju djece i mladih bez roditeljske skrbi te razbijanje predrasuda i razvijanje tolerancije volontera prema takvoj djeci i mladima. Aktivnosti su bile edukativnog, sportskog, zabavnog i kreativnog karaktera, te svih 29 volontera, uključujući i pet IKS-ovih mladih snaga, su mogli dobro upoznati djecu i dobiti uvid kakav je život u dječjem domu “Rade Vranješević” budući da su i bili smješteni u samom domu. Uz igru, druženje i razne aktivnosti, organizatori su se potrudili za djecu i volontere organizirati posjet predivnom izletištu Mlinska Rijeka nedaleko od Banja Luke gdje su svi skupa proveli jedan dan uz roštilj i razne sportske aktivnosti. Zanimljive aktivnosti tijekom ostalih dana su upotpunile i večernje šetnje Banja Lukom.
Tekst napisala: Tanja Miljević
Volonteri udruge IKS u Banja Luci: Tanja Miljević, Ivana Šalić, Nadja Matešić, Alen Wojva Vojvodić i Danijela Šalić
Naši su volonteri jako zadovoljni sudjelovanjem u kampu. Evo njihovih komentara:
Kao buduća socijalna radnica mogu reći da jedan dječji osmijeh liječi sve i ovo vrijeme provedeno uz predivne volontere i samu djecu mi daje nadu da ima smisla živjeti i truditi se napraviti nešto bolje i biti koristan zajednici. Volontiranje treba kontinuirano poticati jer osim što pruža osjećaj smisla i ispunjenosti, zbilja daje doprinos pozitivnom razvoju društva.
Tanja
Odmor ispred dječjeg doma
Kamp Osmijeh bio je nezaboravno i neponovljivo iskustvo. Nas 30-ak volontera koji se nikada prije u životu nismo susreli tih tjedan dana bili smo poput braće i sestara. Najvažnije je naglasiti rad s djecom doma Rade Vranješević koja su nas dočekala s osmjesima na licu i ispraćala u suzama pitajući hoćemo li se sutra opet vratiti. Veliko je iskustvo i radost družiti se s djecom koja nemaju roditelje i staratelje, a koja su uvijek tako vesela i gotovo vas ne ispuštaju iz vida kada vas jednom uhvate za ruku. Obišli smo cijelu Banja Luku, posjetili njezine skrivene ljepote i spomenike, zabavljali se u kuglani, na bazenima, izletištu “Mlinska rijeka” i najvažnije od svega unijeli radost u srca (ne)zaboravljene djece. Od trenutka kada smo prvi put ušli u Dječiji dom Rade Vranješević do zadnjega dana kada smo s tugom odlazili, nisam požalila ni trenutka provedenog u kampu Osmijeh.
Danijela Šalić
Izlazak u grad
Volonterski kamp ”Osmijeh” u domu za nezbrinutu djecu ”Rada Vranješević” bio je jedno nezaboravno iskustvo. Sudionici kampa bili su mladi ljudi između šesnaest i trideset godina. Volonteri iz različitih gradova (Banja Luka, Bihać, Derventa, Bosanski Brod, Bosanska Dubica, Petrinja, Sisak, Kutina…) unijeli su naše živote dašak novog vjetrića, upoznavši nas sa svojim kulturama i običajima koji su karakteristični za njihov zavičaj. Smješteni u samom domu, imali smo priliku upoznati se međusobno i s djecom kao i s volonterima. Živjeli smo na principu ”obitelji”, kao i štićenici spomenutog doma. Svaka je obitelj smještena u apartmane u kojima se sobe nadovezuju na zajednički dnevni boravak, malu kuhinju te kupaonice i wc-e. Kako bi nam omogućili što bolje upoznavanje i međusobno povezivanje organizatori kampa su nas smjestili u sobama sa još 2-3 volontera iz različitih gradova. U početku nam je to bilo neobično i neki su negodovali ali s vremenom smo se navikli i zbližili te prilagodili situaciji. Obroci su bili služeni u samom domu, te smo dobivali sve isto kao i štićenici. Hrana je bila fantastična i čak su imali obzira i prilagođavali meni vegeterijancima.
Na planu aktivnosti svakodnevno su se nalazile nama zanimljive aktivnosti. Jedan dan smo išli s djecom u kino (ili kako bi u Banja Luci rekli ”bioskop”) gledati ”Štrumpfove 3D” što je i za nas starije volontere bio jedinstven doživljaj popraćen s puno smijeha. Djeca su bila oduševljena mjestima na koja smo ih vodili i samim našim međusobnim druženjem. Drugi dan smo išli na veliki gradski bazen gdje smo neku djecu čak učili plivati. Također smo išli u kuglanu (mnogima je to bio prvi put). Događaj koji je nama ostao kao najljepše sjećanje bio je posjet Mlinskoj rijeci koja se nalazi 30-ak km od Banja Luke. Posjet toj rijeci bio je osmišljen kao jednodnevni izlet s mnogo aktivnosti (kupanje, plivanje, košarka, odbojka, stolni tenis, vježbe prve pomoći…). Uz sve to još smo imali svakodnevne vježbe prve pomoći kako bi se pripremili za završno natjecanje. Volonteri koju su radili s djecom školske dobi bili su raspoređeni u četiri grupe kojima su bili dodijeljeni instruktori koji su nas učili osnovnim tehnikama prve pomoći kao što su reanimacija,previjanje rana, psihička njega pacijenta, imobilizacija kad dođe do određenih lomova, nagnječenja i sličnih ozljeda. Tokom tih sedam dana svi smo se jako povezali. U svakodnevne aktivnosti spadao je i noćni život, koji je u Banja Luci dobro razvijen i raskošan. Grad vrvi ljudima svake večeri tokom tjedna. Ima puno klubova i barova. Kulturne znamenitosti Banja Luke upoznavali smo preko dana u slobodnim satima. Rastanak od svega i svih bio je veoma težak kako za djecu tako i za volontere i voditelje, koji su također bili divni i pružili nam maksimum od svega. U svakom slučaju Banja Luka je će nam zauvijek ostati u prekrasnom i pozitivnom sjećanju kao jedinstveno i neponovljivo iskustvo. Ekipa volontera bila je predivna i već planiramo razna nova neslužbena okupljanja.
Ivana i Nadja