Being far from home : during the pandemic II.

Nastavljamo istraživati i s vama dijeliti priče volontera i stažista diljem zemaljske kugle koji su u tijeku globalne pandemije ostali u stranim državama tražeći nove načine prilagodbe. Ovaj tjedan donosimo priču volontera iz Hrvatske koji smišlja  kako prilagoditi svoj projekt novonastalim prilikama na sjeveru Estonije.

                                          Domagoj na Zoom kavi s IKS volonterkom Alice i stažisticom Elinom

Naše drugo ‘’svjedočanstvo’’ dolazi od Domagoja (23) iz Zagreba iz Hrvatske.  Od rujna 2019. (pa sve do rujna 2020.) živi u sjevernoj Estoniji, blizu ruske granice. Volonter u toj zajednici, Domagoj je preko svog projekta „Let’s make future“ prije pandemije bio zadužen za organiziranje aktivnosti u Klubu za mlade i djecu. Nažalost, čak i ako je zemlja relativno pošteđena pandemije, Klub za mlade ipak je zatvorio svoja vrata. Zato je  Domagoj kao i svaki volonter na svijetu trenutno izoliran kod kuće, pokušavajući naći rješenje kako prilagoditi svoj projekt virtualnim platformama. Kako to učiniti? Kako na taj način prilagoditi projekt koji se temelji na ljudskoj interakciji? To je nešto što nam je otkrila ova kriza, čak i ako su online alati sjajni i mogu se koristiti za zamjenu mnogih stvari, oni ne mogu zamijeniti društvene interakcije. Udruga u kojoj Domagoj radi na svom projektu, izgubljena je koliko i on sam. Kako su uopće mogli biti pripremljeni? Bez konkretnog, provedivog posla i aktivnosti, Domagoj je morao naći nove zanimacije. Srećom, živi u malom gradu sa samo 2.000 ljudi gdje mjere nisu tako stroge kao u drugim zemljama. Zemlja je bogata prirodom koja mu omogućava mnogobrojne šetnje, kad nema što drugo, barem uživa u mirnom okruženje koje preferira naspram velikih gradova. Iako mu se u početku to mjesto nije baš sviđalo, sada to vidi kao priliku, priliku da bude daleko od velikog grada u kojem bi se virus lakše širio, u maloj zajednici u kojoj uči kuhati i radi na poboljšanju svog znanja estonskog jezika. Na kraju, Domagoj, poput Daniela, u ovoj ludoj situaciji pokušava vidjeti samo pozitivno  čineći sve što može kako bi se okupirao u ovom dugom i neobičnom vremenu.

___________________________________________________________________

We continue to research and share with you the stories of volunteers and interns around the globe who remained in foreign countries during the global pandemic and are seeking adaptation. This week we bring you the story of a volunteer from Croatia who is trying to adapt his project to the new circumstances in the north of Estonia.

Our second testimony, comes from Domagoj, 23 from Zagreb, Croatia, and now living since September 2019, up until September 2020 in the northern region of Estonia, near the Russian border. Volunteer in this community, Domagoj with his project ‘’let’s make future’’ was in charged before the pandemic, of organizing activities in the youth centre, for kids and teens. Unfortunately, even if the country was relatively spared by the pandemic, the youth centre still did close its doors. That is why, like every volunteers in the world right now, Domagoj is isolated at home, trying to find solution to adapt his project online. How to do it? How to adapt a project that is based on human interaction? That is something that this crisis reveled to us, even if online tools are great and can be used to replace many things, it cannot replace social interactions. The association responsible for the project is as lost as he is, how could they have been prepared? Without no work left, Domagoj had to find some new occupations, but lucky for him, he lives in a small town of only 2,000 souls, where measures are not as stricts as in other countries. A country rich by its nature, that allows him to go on walks, when there is nothing else to do, a peaceful environment that he prefers to the city. While at first he did not really like the place, now he sees it as an opportunity, an opportunity to be far away from the big city where the virus spread more easily, in a small community where he is learning how to cook, and how to improve his Estonian. At the end, Domagoj, like Daniel is trying to only see the positive in this crazy situation, and doing anything he can, to occupy this long time.

 

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge IKS.

Kampanja Daleko od kuće : u doba pandemije rezultat je ideje i provedbe EU4EU stražistice Udruge IKS, Eline Guesnon 

The campaign Far from home: during the pandemic is made by the efforts of  Elina Guesonon, EU4EU intern in Association IKS.